Smještena u centru starog dijela grada Šibenika, «peškarija» nam nudi zapuštenu parcelu sa vizurama prema moru i šibenskom zaljevu te prema sjeveru na tvrđavu sv. Mihovila i najstariji dio gradskih zidina iz srednjeg vijeka na kojima je nastao grad Šibenik. Neodoljiv položaj koji poziva na promjenu, čuva podno klisure stari dominikanski samostanski vrt, izgrađen kao veliki cvijetnjak u kamenu koji se prostire na 250 kvadratnih metara.

Osjećaj odgovornosti koji parcela daje projektantu potakne razmišljanje o mjestu koje mora biti javno, dostupno svim građanima i posjetiteljima grada. Prostor koji se nalazi u kontinuiranom bloku starih kamenih kuća sa velikim samostanskim vrtom iziskuje namjenu koja pripada načinu na koji danas promatramo srednjovjekovne gradove, kao kulturna središta koja neumorno prkose vremenu.

Danas gradovi koji svojom urbanom strukturom tj.tkivom su nekoć planirani za stanovnike samog grada, danas služe vise kao kulise za turiste i ostale tranzicijske korisnike, te je iz tog razloga potrebna promjena kako bi se gradu vratila primarna aktivnost – služenje građanima istog. Grad poznat po katedrali, tvrđavama, Vitićevoj suvremenoj arhitekturi je stao u nekim prošlim vremenima kada je i sama politika provodila brigu o javnom i „kolektivnom“ dobru.Paviljonom za suvremenu umjetnost Šibenik se otvara prema novoj kulturnoj dimenziji kao odgovor na današnje potreba grada koji treba pomiriti heterogenost korisnika i aktivnosti te smanjiti kontrast „prošlog i novog“.

Razmišljajući o prostoru koji će se međusobno nadopunjavati sa vrtom u pozadini parcele bilo je logično ostaviti prostor djelomično otvoren. Postav panela u početku usmjerava sve poglede prema vrtu i gradskim zidinama u pozadini. Umetanjem rotacijskih panela u središnji dio paviljona, otvara se niz novih mogućnosti korištenja prostora što omogućuje svakom umjetniku koji gostuje sa svojom izložbom da prilagodi prostor svojim potrebama stvarajući različite scenarije. Sama arhitektura na taj način pomaže kako u prezentaciji i doživljaju umjetnosti tako potencijalno i njenom stvaranju.

Paviljon i vrt mogu funkcionirati kao trg ili niz kala, nije nužno potrebna izložba da bi prostor funkcionirao.

Elementi koji se koriste u prostoru su preuzeti iz samog grada i interpretirani na suvremeni način. Izvedbom zidova u betonu postigla se monolitnost koju zahtjeva kamena pozadina srednjovjekovnih kala, no njihovom prefabrikacijom, perforacijama određenih panela i dodavanjem čelika zadovoljavaju se suvremene potrebe paviljona. Rasvjeta je razapeta između 4 stupa, jarbola, nastala kao asocijacija na dalmatinske tiramole.

Stari dominikanski vrt u pozadini parcele, u sklopu paviljona, je zasađen aromatičnim dalmatinskim biljem što omogućuje posjetitelju doživljaj arhitekture svim osjetilima.